Pročitajte intervju s Julijom Gladućić – mladom radioamaterkom iz Siska, koja je sudjelovala na međunarodnom YOTA Summer Campu 2026. godine.

1. Kako si doznala da ćeš sudjelovati na YOTA Summer Campu 2026. i kakav je bio tvoj prvi osjećaj kada si saznala da ćeš predstavljati Hrvatsku?

Za YOTA Summer Camp saznala sam preko Hrvatskog radiamaterskog saveza te sam se kao mladi radioamater sa položenim radiamaterskim ispitom i određenim iskustvom u radioamaterizmu i prijavila za sudjelovanje. Kada sam saznala da sam odabrana predstavljati Hrvatsku, stvarno sam bila presretna. Iskreno, u početku nisam mogla vjerovati da ću imati priliku predstavljati svoju državu među mladim radiamaterima iz cijelog svijeta. Veselila sam se svemu što me čeka jer sam znala da ću steći puno novih znanja, iskustava i prijateljstava.

2. YOTA Summer Camp okupio je mlade radioamatere iz više od 30 zemalja. Što ti je bilo najljepše u druženju s vršnjacima iz cijelog svijeta?

Najljepši dio cijelog kampa bilo mi je upoznavanje ljudi iz više od 30 različitih zemalja svijeta. Iako smo dolazili iz različitih kultura i govorili različitim jezicima, radiamaterizam nas je sve povezao. Bilo mi je jako zanimljivo razgovarati s njima, čuti kako se radiamaterizmom bave u svojim državama i razmijeniti iskustva. Tijekom tjedna stekla sam puno novih prijatelja, razmjenili smo kontakte i vjerujem da ćemo ostati u kontaktu još dugo. Upravo su ta prijateljstva i zajednički trenuci ono što ću najviše pamtiti s YOTA Summer Campa.

3. Koja ti je radionica ili tehnička aktivnost bila najzanimljivija i zašto?

Najviše su mi se svidjele radionice u kojima smo sami izrađivali opremu. Na kampu sam prvi put sastavila vlastitu radio stanicu, UHF i HF antenu te Mesh uređaj. Osim toga, sudjelovala sam na još puno radionica vezanih uz elektroniku i radiokomunikacije. Najviše volim kada mogu nešto napraviti vlastitim rukama i kad to na kraju zaista i funkcionira, nema većeg gušta.

4. Tijekom kampa izrađivali ste vlastitu radio stanicu. Koliko je to bilo zahtjevno i što si pritom naučila?

Najizazovniji dio cijelog kampa bilo mi je upravo to, sastaviti vlastitu radio stanicu. Do tada nikad nisam sastavljala nešto toliko složeno pa mi je u početku bilo dosta teško. Valjalo je biti jako pažljiv prilikom lemljenja i paziti da je svaka komponenta na svom mjestu jer i samo jedna mala pogreška može značiti da uređaj neće raditi. Nije bilo lako, ali uz pomoć mentora, malo strpljenja i vremena, koncentracije i upornosti uspjela sam sve završiti. Kad smo na kraju uključili stanicu i vidjeli da radi, osjećaj je bio stvarno odličan, bila sam preponosna što sam uspjela. Mislim da sam upravo na toj radionici najviše naučila.

5. Kako su sudionici iz drugih zemalja reagirali na predstavljanje Hrvatske tijekom interkulturalne večeri?

Mislim da se drugim sudionicima Hrvatska jako svidjela. Tijekom interkulturalne večeri predstavili smo našu državu, običaje i neke tradicionalne proizvode. Mnogi su nam nakon toga prilazili, postavljali pitanja i govorili da bi jednog dana voljeli posjetiti Hrvatsku. Baš mi je bilo drago što smo mogli svima prisutnima pokazati nešto o svojoj zemlji.

6. Je li bilo nekog trenutka na kampu koji ćeš posebno pamtiti i zašto?

Najviše ću pamtiti ARDF natjecanje (Foxoring) na kojem sam osvojila drugo mjesto. Nisam očekivala takav rezultat pa sam bila stvarno ponosna kada sam primila srebrnu medalju. Osim toga, pamtiti ću i sve večeri koje smo provodili zajedno; razgovarajući, smijući se te upoznavajući jedni druge. U samo tjedan dana nastala su prijateljstva za koja vjerujem da će još dugo trajati.

7. Kako si se uopće počela baviti radioamaterizmom i što te privuklo tom hobiju?

Radiamaterizmom sam se počela baviti zahvaljujući svom ocu koji je također radiamater. Odrasla sam uz taj hobi pa me oduvijek zanimalo sve o tome kako funkcioniraju radioveze. S vremenom sam odlučila i sama položiti radiamaterski ispit. Nakon toga sam se sve više uključivala u aktivnosti kluba, natjecanja i razne radionice. Danas mi je radioamaterizam puno više od hobija jer kroz njega stalno učim nešto novo.

8. Što si novo naučila na kampu, a što planiraš primijeniti u svom daljnjem radioamaterskom radu?

Na kampu sam naučila puno novih praktičnih stvari koje prije nisam imala priliku raditi. Najviše o sastavljanju elektroničkih uređaja, antenama, Mesh mrežama i radu s radio opremom. Uz to sam vidjela kako rade radioamateri iz drugih država i dobila puno novih ideja koje bih jednog dana voljela primijeniti i u svom klubu.

9. Što bi poručila mladima koji razmišljaju o tome da se uključe u radioamaterizam ili neku drugu tehničku aktivnost?

Mladima koji razmišljaju o radioamaterizmu bih poručila da se ne boje probati. Mnogi misle da je radioamaterizam dosadan ili namijenjen samo starijima, ali zapravo je potpuno suprotno. Kroz njega upoznaješ puno ljudi, putuješ, sudjeluješ na natjecanjima, naučiš raditi s elektronikom i razvijaš razne praktične vještine. Na kraju krajeva i da sve telekomunikacije na svijetu iz nekog razloga stanu, radio uređaji bi uvijek bili sredstvo za komunikaciju i prijenos informacija između ljudi i zemalja i zbog toga trebamo radioamatere i baš zato sam ponosna što sam dio tog svijeta.

10. Kakvi su tvoji planovi za budućnost – vidiš li se i dalje u svijetu radioamaterizma i novih tehnologija?

Voljela bih da se još više mladih uključi u radioamaterizam jer je to hobi kroz kojeg se stvarno može puno naučiti i steći vrijedna iskustva. Mislim da bi nam u tome puno pomoglo kada bi naš Radio klub Sisak imao vlastiti prostor. Naime klub još od potresa i stradavanja zgrade HAK-a, u kojoj je bio i prostor kluba nema adekvatan prostor. Kada bismo dobili prostor, mogli bismo češće organizirati radionice, okupljanja i praktične aktivnosti za djecu i mlade, a vjerujem da bi se upravo na taj način još više ljudi zainteresiralo za radioamaterizam. Nadam se da ćemo u budućnosti imati takvu mogućnost jer mislim da bi to puno značilo za razvoj našeg kluba i privlačenje novih članova, pa ako možete bilo kako pomoći sa pronalaženjem adekvatnog prostora za naš Radio klub Sisak, svi članovi bi Vam bili neizmjerno zahvalni.